24. jun 1876.
stigli su Turci u selo Očijevo ( kod Martin Broda), većina je
seljaka prebjegla na austrijsko tlo i ostavila svoje kuće turskoj
vatri i pljačkanju. Na ovom dijelu mađarske granice krajnja nevolja
snašla je izbjeglice tokom zime. Nemoguće je bilo snabdjeti hranom
dovedenu stoku, i izbjeglice su dozvolu za povratak molile kod
muslimanskih posrednika: Muje Kurtagića, Osman-age Anđića,
Nećima i Ismaila - begova Kulenovića, nastanjenih u Kulen -
Vakufu. Begovi su već uveliko osjetili potrebu za robovima, te su
obećali seljacima ovih sela da će, ako se vrate, biti ostavljeni na
miru i da će većini povraćenih porodica obnoviti popaljene kuće.
U subotu, 10.
marta, pojavila se u donjem selu grupa bašibozuka, prema procjeni
seljaka njih stotina, pod vođstvom Ali-bega Trovka, bega Muje
Bibanovića i Ali-bega Kulenovića, koji je stigao tokom dana. Prvo
su opljačkali kuću i štalu Davida Karanovića, zaplijenili sve
njegovo žito i sve što su našli od odijela. Zapliijenili su i 45
koza, 50 ovaca, 18 volova i 1 konja. Na isti način su orobili i tri
druge porodice. Zatim su produžili ka kući seoskog kneza, odnosno
seoskog starješine. Dva bašibo - zuka su ga uhvatila za ruke, a
treći iz te grupe ubio ga je pištoljskim mecima. Drugi član
porodice, Teto Karanović, bio je ranjen u ruku, ali je ipak
izbjegao. Glavu ubijenog kneza Vase Karanovića Turci su odsjekli i
odnijeli. Sa žena i djece poskidali su opasače i pokidali drugi
nakit. Nasilnici su dalje nastavili nasilja sramnije vrste. Tad je u
zgodan čas pristigao Ali-beg Kulenović i uspio je ovom prilikom da
ustavi i obuzda svoje pristalice.
(Artur Džon
Evans, Ilirska pisma, London 1878.)
No comments:
Post a Comment