(Begovići,
Banija, 1. XII 1821 - Karlovac, 21. IV 1895)
Školovao se u
Kostajnici, Sunji i Plaškom, gdje je završio episkopsko-klerikalno
učilište.
Godine 1842. i 1843. bio je učitelj srpske osnovne škole u
Kostajnici,
zatim đakon i
paroh u Petrinji od 1845, gdje je uspio da istisne njemački jezik
iz
katihizovanja i zamjeni ga srpskim. Godine 1848. budio je i razvijao
srpska
osjećanja u
Baniji, zbog čega je često trpio progonstva i tamnicu, ali je
ostao
nepokolebljiv.
Iz Petrinje je bio prisiljen da ode u Pernu (kod Topuskog), a
1862. prelazi u
Karlovac gdje mu se otvaraju nova polja rada. Posjetio je 1867.
slavensku
etnografsku izložbu u Moskvi. Krajišnici su Begovića izabrali
1861.
za svoga
zastupnika na Zemaljskom saboru u Zagrebu, a od 1867. do 1885.
bio je poslanik
slunjskog sreza na narodno-crkvenim saborima u Sremskim
Karlovcima.
Begović je takođe bio plodan i na književnom polju. Štampao je
dvije knjige
popularnih pouka (Srpske crkvene besjede), priloge za istoriju
narodne crkve,
jedan ogled te istorije, te svoje najznačajnije djelo 'Život i
običaji Srba
graničara', i još mnogo priloga u raznim časopisima.
No comments:
Post a Comment