Nikola Begović, pisac, prota i nacionalno prosvjetni radnik


(Begovići, Banija, 1. XII 1821 - Karlovac, 21. IV 1895)


Školovao se u Kostajnici, Sunji i Plaškom, gdje je završio episkopsko-klerikalno
učilište. Godine 1842. i 1843. bio je učitelj srpske osnovne škole u Kostajnici,
zatim đakon i paroh u Petrinji od 1845, gdje je uspio da istisne njemački jezik
iz katihizovanja i zamjeni ga srpskim. Godine 1848. budio je i razvijao srpska
osjećanja u Baniji, zbog čega je često trpio progonstva i tamnicu, ali je ostao
nepokolebljiv. Iz Petrinje je bio prisiljen da ode u Pernu (kod Topuskog), a
1862. prelazi u Karlovac gdje mu se otvaraju nova polja rada. Posjetio je 1867.
slavensku etnografsku izložbu u Moskvi. Krajišnici su Begovića izabrali 1861.
za svoga zastupnika na Zemaljskom saboru u Zagrebu, a od 1867. do 1885.
bio je poslanik slunjskog sreza na narodno-crkvenim saborima u Sremskim
Karlovcima. Begović je takođe bio plodan i na književnom polju. Štampao je
dvije knjige popularnih pouka (Srpske crkvene besjede), priloge za istoriju
narodne crkve, jedan ogled te istorije, te svoje najznačajnije djelo 'Život i
običaji Srba graničara', i još mnogo priloga u raznim časopisima.


No comments:

Post a Comment