Jedan opis nasilja Turaka nad Srbima u doba bosanskog ustanka 1876.



24. jun 1876. stigli su Turci u selo Očijevo ( kod Martin Broda), većina je seljaka prebjegla na austrijsko tlo i ostavila svoje kuće turskoj vatri i pljačkanju. Na ovom dijelu mađarske granice krajnja nevolja snašla je izbjeglice tokom zime. Nemoguće je bilo snabdjeti hranom dovedenu stoku, i izbjeglice su dozvolu za povratak molile kod muslimanskih posrednika: Muje Kurtagića, Osman-age Anđića, Nećima i Ismaila - begova Kulenovića, nastanjenih u Kulen - Vakufu. Begovi su već uveliko osjetili potrebu za robovima, te su obećali seljacima ovih sela da će, ako se vrate, biti ostavljeni na miru i da će većini povraćenih porodica obnoviti popaljene kuće.

U subotu, 10. marta, pojavila se u donjem selu grupa bašibozuka, prema procjeni seljaka njih stotina, pod vođstvom Ali-bega Trovka, bega Muje Bibanovića i Ali-bega Kulenovića, koji je stigao tokom dana. Prvo su opljačkali kuću i štalu Davida Karanovića, zaplijenili sve njegovo žito i sve što su našli od odijela. Zapliijenili su i 45 koza, 50 ovaca, 18 volova i 1 konja. Na isti način su orobili i tri druge porodice. Zatim su produžili ka kući seoskog kneza, odnosno seoskog starješine. Dva bašibo - zuka su ga uhvatila za ruke, a treći iz te grupe ubio ga je pištoljskim mecima. Drugi član porodice, Teto Karanović, bio je ranjen u ruku, ali je ipak izbjegao. Glavu ubijenog kneza Vase Karanovića Turci su odsjekli i odnijeli. Sa žena i djece poskidali su opasače i pokidali drugi nakit. Nasilnici su dalje nastavili nasilja sramnije vrste. Tad je u zgodan čas pristigao Ali-beg Kulenović i uspio je ovom prilikom da ustavi i obuzda svoje pristalice.

(Artur Džon Evans, Ilirska pisma, London 1878.)


   

No comments:

Post a Comment